Zašto klijenti nisu najvažniji?

Zašto klijenti nisu najvažniji?

Piše: Slavica Squire, NLP Master Trainer i Coach

Možda ste i vi nekada čitali Ezopovu basnu o lavu i volovima.

Jedan lav često je prolazio poljem na kom su redovno boravila četiri vola. Mnogo puta je pokušao da ih napadne, ali svaki put kad bi im se približio, oni bi se zadnjicama okrenuli jedni ka drugima i tako oštrim rogovima odbijali napade, sa koje god bi lav strane prišao. Međutim, jednog dana su se posvađali i svaki je otišao na drugi kraj poljane. Nisu znali da jedni bez drugih ne mogu odbijati napade lava i uskoro je svaki od njih skončao u lavljim kandžama.
Među mojim klijentima bilo je mnogo preduzetnika koji nisu istinski razumeli ovu basnu. Kada bi se njihovoj organizaciji približio neki lav (čitaj: pretnja, problem…) oni nisu zbijali redove i gledali kako da ih zajedno premoste, nego su poput gordog vola s visine posmatrali šta se dešava na nižim organizacionim nivoima.

Umesto da zajedno rade za dobro kompanije, oni su štitili svoj deo pašnjaka.

Ako lideri to ne osveste i ne pobrinu se da se njihovi zaposleni osećaju bezbedno i sigurno na svom radnom mestu, to može celi biznis da dovede u veliki rizik.

Krug sigurnosti

Simon Sinek, poznati autor i konsultant mnogim velikim svetskim kompanijama, prepoznao je tendenciju da u loše vođenim organizacijama unutrašnje rivalstvo može da poljulja kompletnu kulturu poslovanja i obezvredi listu vrednosti neke kompanije.

Nasuprot tome, kada unutar organizacije postoje saradnja i poverenje, kada niko nikog ne zastrašuje, ponižava niti izopštava iz bilo kog razloga, ljudi se osećaju sigurno, osnaženo i spremno da postavljaju zajedničke ciljeve i s uspehom idu ka njima. Odgovornost da se u takvom okruženju uspostavi taj “krug sigurnosti”, kako ga Sinek naziva, uglavnom je na lideru.

Zašto je važno da lider to na vreme prepozna?

Iz istog razloga zbog kog većina ljudi noću zaključava vrata. Sigurnost ljudima omogućava da se opuste, a samo u takvom stanju mogu da daju ono najbolje od sebe.

Kada se formira Krug sigurnosti oko ljudi koji pripadaju nekoj organizaciji, oni koji je vode umanjuju pretnju koju ljudi osećaju kada su u grupi, a to im daje osećaj slobode da iskoriste vreme i usmere energiju za zaštitu organizacije od opasnosti koje stalno vrebaju spolja i da iskoriste velike mogućnosti koje im se nude. Bez kruga sigurnosti, ljudi troše mnogo vremena i energije štiteći se jedni od drugih.

Što više poverenja imaju u svoje kolege i saradnike, to su spremniji da kao složan tim rade na zajedničkim ciljevima i prevaziđu opasnosti koje vrebaju. Kada je krug jak i kada je osećaj pripadanja sveprisutan, rezultat su saradnja, poverenje i inovacije.

U tome leži najveća vrednost kruga sigurnosti. Naime, svima je jasno da ne možemo reći ljudima: „Budite kreativni!” i onda očekivati čuda. Ne možemo reći: “Verujte mi” i očekivati da će oni to zaista učiniti. Ne možemo zahtevati od njih da sarađuju s drugima. Te stvari moraju spontano da se dese, a to je moguće samo u okruženju koje je zaštićeno krugom sigurnosti.

Svako želi da se oseća sigurno

Možda se pitate kako biste vi mogli da utičete na to, kada niste lider, nego zaposleni. Caka je u tome što se pravilo kruga sigurnosti odnosi na sve članove neke organizacije, uključujući i lidere. I vođe žele da se osećaju sigurno. Bez obzira na to u kom smo mestu u hijerarhiji neke organizacije, svi želimo da nas ostali cene. Ako nam je loš dan na poslu, pa zbog toga ne postižemo da uradimo ono što se od nas očekuje, umesto da viče na nas, želimo da nas šef pita: “Jesi li dobro?” Isto tako, kao članovi kruga imamo odgovornost prema liderima – to je ono što nas čini dragocenim u njihovim očima, a ne brojke. Stoga, kada primetimo da je bilo ko u našem okruženju u lošem stanju, pa makar to bio i šef, imamo odgovornost da mu pružimo feedback i pitamo ga kako se oseća. Tako krug sigurnosti ostaje snažan.

Iz ličnog iskustva mogu da kažem da samo jedan zaposleni može da poljulja sigurnost celog tima. Mi smo imali vreme kada je jedan zaposleni uneo takmičenje u naš tim i ohrabrivao ostale da od mene kriju sve što rade ili ne rade. U želji da me zaštiti, bila sam izopštena. To je stvorilo prvo moju nesigurnost, jer nisam znala šta se dešava, kuda idemo i osećala sam se kao da vozim avion pun ljudi bez instrumenata i zatvorenih očiju. A tu nesigurnost i strah su počeli da osećaju svi članovi tima i postajalo je nepodnošljivo, te čak se ni ja više nisam radovala dolasku na posao u svoju firmu. Nisam mogla da se probijem kroz taj obruč i prepoznam šta se dešava.

Više o tome pročitajte na mom sajtu.

Za vase najviše dobro od srca,

Slavica