Kako da izađete iz zamke kukanja?

Kako da izađete iz zamke kukanja?

Kada ste poslednji put bili u nekom većem društvu, a da niko od prisutnih nije kukao zbog nekog problema? Opažate li, možda, da i vi sami ponekad imate potrebu da se nekome izjadate? Bude li vam posle toga lakše?

Na našim prostorima kultura kukanja je duboko utkana u društvo. To se primećuje čak i u načinu na koji se ljudi otpozdravljaju na retorička pitanja kao što su: „Kako si?“ i „Šta radiš?“

  • Evo, nikako!
  • Borim se!
  • Bilo je i boljih dana…

Možda ste primetili da se takvi otpozdravi ponekad izgovaraju s osmehom na licu, jer često osoba čak nema ni potrebu da se požali. Jednostavno, kukanje je toliko sveprisutno, da se naselilo čak i u osnovnu komunikaciju, poput pozdrava.

Ljudi se čak i takmiče u osmišljavanju žalopojki. U kurtoaznim razgovorima tipično je da se sagovornikova pritužba čak i ne sasluša do kraja. Obično već na pola strpljenje onog drugog popušta i tada ćete čuti: „Ma, ćuti, da vidiš kako je tek kod mene…“

Problem je u tome što ljudi uopšte nisu ni svesni koliko takvom komunikacijom štete samima sebi.

Džangrizavost kao „osnovno podešavanje“

Većina ljudi ima potrebu da se žali, ali s druge strane zna da to ne bi trebalo da radi. Takva vrsta unutrašnjeg konflikta je u korenu mnogih problema.

Ipak, sasvim je ljudski osećati potrebu da se nekome požalite. To je čak ponekad i dobro.

Američki psiholog Abraham Maslov je još 1954. pisao o meta-gunđanju. Ovakvo gunđanje nije vajkanje zbog novca, ljubomorisanje zbog nečije povišice ili coktanje tokom čekanja u redu za kasu supermarketa.

Meta-gunđanje je gunđanje zbog nepravde, neznanja, nedostatka višeg smisla i značenja. Takvo gunđanje sugeriše da je osoba dospela na viši nivo iskustva i počela da živi život samoaktuelizacije.

Maslov je samoaktuelizacijom nazivao instinktivnu čovekovu potrebu da ostvari svoje maksimalne potencijale, da pokaže svoje veštine i dostigne vrhunac svog postojanja.

S druge strane, ljudi koji se još ne bave takvim temama, obično se žale i gunđaju zbog osećaja nesigurnosti (nedostatka novca, nedostatka posla…), društvenih potreba (nedostatka ljubavi i pažnje), nedovoljnog osećaja važnosti.

Problem u oba slučaja nastaje kada se gunđanje zbog neke situacije pretvori u žalopojke, umesto da dovede do konkretne akcije. Tada čovek najčešće podriva i čak sabotira svoju moć i odgovornost.

Tada se ponaša kao dete, koje od nekog odraslog zahteva da ispuni neke njegove potrebe, s tim što čak ni ne očekuje pomoć. Svestan je da sve zavisi od njega, ali se te odgovornosti svesno odriče.
Takve su sve žalopojke kada vam se „ne ide na posao“, „ne vežba“, „nemate na koga da se oslonite“, „prevruće vam je“, „prehladno“, „nemate svežeg vazduha“… i slično.

Kako zaustaviti talas kukanja?

Kako da se iz opcija u vašem mozgu izbriše kukanje kao osnovno podešavanje? Kako da se zameni nekim podržavajućim ponašanjem i načinom razmišljanja koji vam zapravo pomaže i osnažuje vas da napredujete, rušite prepreke koje se nađu pred vama i živite srećno i ispunjeno uprkos svemu?

Ovo su neki načini:

1. Epiktetov filter

Za početak, naučite da prepoznate gunđanje u samom začetku i napravite jasnu razliku između stvari na koje ima smisla požaliti se i onih na koje nema.

Ponešto o tome možemo naučiti čak i od antičkih Grka. Epiktet, jedan od važnih predstavnika stoičke filozofske škole, preporučivao je svojim učenicima duge šetnje u kojima bi disciplinovali svoj um tako da se ne bavi stvarima na koje ne mogu da utiču. Ključno pitanje koje je trebalo da postave sebi, pre nego što donesu bilo kakav zaključak ili sud bilo je: „Da li je ovo u domašaju moje kontrole?“

I zaista, ako i sami to pokušate, odmah ćete znati da li vredi da nastavite da se žalite ili ne. Jer, ako se žalite zbog stvari na koje vi ne možete da utičete, jasno vam je da time samo gubite vreme i energiju koja vam je potrebna za stvari na koje možete da utičete.

Ako se žalite na stvari koje je moguće promeniti, odmah sebi postavite i sledeće pitanje:

„Kako ću rešiti ovaj problem?“ ili

„Šta me sprečava da to rešim?“

2. Budite zahvalni

Trenirajte zahvalnost, tako što ćete pronaći tri korisne stvari vezane za predmet negodovanja.

Još je bolje ako svakodnevno vežbate svoju zahvalnost, tako što vodite „Dnevnik sreće“, koji smo za vas u elektornskoj formi pripremili potpuno besplatno. Možete ga preuzeti ovde i svakog dana zapisivati stvari na kojima osećate zahvalnost.

Imajte u vidu da su nekad i nedaće prikriveni blagoslovi koji nam omogućavaju da rastemo i prevazilazimo sopstvene granice i da zbog toga zaslužuju da se nađu na listi stvari na kojima možemo biti zahvalni.

3. Dođite do samog korena

NLP nas uči da iza svakog ponašanja stoji dobra namera, samo je važno da je otkrijemo. Zato se zapitajte: „Koja je moja pozitivna namera koja stoji iza ovih žalopojki? Šta bih zaista želeo / želela da postignem?“

Ponekad kukanje zbog trivijalnih stvari ima koren u dubljim problemima. Možda se plašite promene i žalite se kako biste usporili sam proces.

Možda vam je potrebna nečija pomoć, a plašite se da je zatražite? Razmislite i budite maksimalno iskreni prema sebi.

Ako biste želeli da se „odglavite“ iz začaranog kruga žalopojki zbog problema i konačno počnete da ih rešavate, uzmete život u svoje ruke i postanete odgovorni za svoju sreću, uspeh i blagostanje, NLP Practitioner edukacija je baš za vas.

Upoznaćete složene mehanizme ljudskog uma, naučiti mnogo toga o uverenjima, vrednostima, metaprogramima, neuro-logičkim nivoima i mnogim drugim stvarima koje utiču ne samo na način na koji doživljavamo sebe, nego koje upravljaju našim viđenjem celog sveta.

Sada se NLP Practitioner održava i putem Zoom aplikacije, tako da možete da pohađate ovu edukaciju gde god da se nalazite, a da pritom štedite vreme i novac. Rezervišite svoje mesto i upoznajte se sa programom edukacije putem ovog linka.